Loading...

Implantologija je kirurška grana dentalne medicine, a implantat je titanski vijak koji se ugrađuje u čeljust kao zamjena za korijene zuba koji nedostaju. Implantat osim što nadoknađuje zub također pomaže u očuvanju preostale kosti i alveolarnog grebena. Implantatom se može nadoknaditi jedan zub, ali i rekonstruirati cijela jedna čeljust.

Za sve oblike bezubosti danas je najmodernije rješenje ugradnja zubnih implantata.

Zahvat postavljanja implantata se izvodi u lokalnoj anesteziji i bezbolan je. Prije kirurškog zahvata za siguran i precizan ishod potrebna je 3D radiografska snimka čeljusti – CBCT. Uvjet za postavljanje implantata je dovoljna količina kosti, odsutnost težih kroničnih bolesti.

Koliko traju implantati?

Sam titanski implantat nema rok trajanja, no ima svoj vijek u ustima. Taj vijek uvelike ovisi o planu terapije, količini i kvaliteti kosti, izradi definitivnog protetskog rada, te o redovitom održavanju oralne higijene i redovitim kontrolama kod svog doktora dentalne medicine. U idealnoj situaciji implantat može trajati doživotno.

Restorativna dentalna medicina se bavi nadoknadom tvrdih zubnih tkiva oštećenih karijesom ili traumom. Suvremeni materijali za izradu ispuna (plombi) i rekonstrukciju zuba (nakon loma ili endodontske opskrbe) su biokompatibilni, kemijski se vežu za zub, mehanički su otporni i visokih su estetskih svojstava.

Estetska dentalna medicina se bavi lijepim osmijehom. Zahvati koji pomažu postizanju lijepog, blistavog osmijeha su: profesionalno čišćenje i pjeskarenje zuba , estetski kompozitni ispuni, izbjeljivanje zubi, keramičke ljuskice ili fasete, te sve ostale vrste krunica kojima se bavi i stomatološka protetika.

Oralna kirurgija kao grana dentalne medicine obuhvaća razne kirurške zahvate unutar oralne šupljine pacijenta. Zahvaljujući današnjim kvalitetnim lokalnim anesteticima i tehnikama anestezije intraoralni kirurški zahvati su bezbolni.

Takođjer oralna kirurgija se provlači kroz sva područja dentalne medicine (parodontologiju, implantologiju, ortodonciju, protetiku…) i povezana je sa njima, te je sastavni dio znanosti o dentalnoj medicini.

Najčešći oralnokirurški zahvati:

Ekstrakcija ili vađenje zuba-uklanjanje zuba kojeg nije moguće liječiti, rekonstruirati i sačuvati

Apikotomija ili uklanjanje vrška korijena zuba je zahvat kojem se pristupa kada oko korijena zuba perzistiraju kronični upalni procesi koje nije moguće liječiti klasičnom endodontskom terapijom.

Alveotomija je oralnokirurški zahvat uklanjanja impaktiranog (retiniranog, ¨neizniklog˝) umnjaka. Alveotomija je potrebna ukoliko nema dovoljno mjesta za nicanje umnjaka ili je otežan rast i nicanje zbog okolnih zubnih, koštanih i mekih tkiva.

Cistektomija je zahvat uklanjanja ciste. Ciste koje se ne uklone rastu i razaraju kost, te može doći do bolova i oticanja u području čeljusti.

Podizanje sinusa (sinus lift) je postupak koji rješava problem nedostatka kosti za ugradnju implantata u bočnim područjima gornje čeljusti (maksile). Tim zahvatom se podiže dno i membrana sinusne šupljine uz augmentaciju nastalog prostora umjetnom kosti.

Gingivoplastika je kirurško oblikovanje mekih tkiva oko zuba-gingive u svrhu postizanja bolje estetike ili produženja kliničke krune zuba zbog buduće protetske opskrbe krunicama.

Ostali zahvati: nivelacija grebena, ekstrakcije zaostalih korjenova…

Parodontologija je grana dentalne medicine koja se bavi prevencijom i liječenjem bolesti potpornih tkiva zuba- parodonta. Parodont zuba čine strukture koje učvršćuju zub i povezuju ga s kosti, tj. zubno meso (gingiva), kost i parodontalni ligament.

Parodontne bolesti su upalna stanja kod kojih dolazi do razaranja tih tkiva.

Blaži oblik je upalna promjena zubnog mesa (gingive)- gingivitis, a ukoliko se upala proširi i zahvati dublja tkiva i kost govorimo o parodontitisu.

Parodontitis je ozbiljna infekcija i ukoliko se ne kontrolira i ne liječi može dovesti do gubitka potporne strukture zuba i kosti , te u konačnici i gubitka jednog ili više zubi.

Kako prevenirati gingivitis i parodontitis?

Uzrok nastanku ovih bolesti je najčešće neadekvatna oralna higijena, tj, nakupljanje plaka (bakterijskog biofilma), zubnog kamenca , te loši ispuni i protetski nadomjestci. Parodontitis može imati i genetsku,nasljednu komponentu.

U prevenciji parodontnih bolesti veliku ulogu ima oralna higijena. Bitno je naučiti pravilno četkati zube i koristiti interdentalni konac, te se na vrijeme obratiti svom doktoru dentalne medicine ukoliko primjetite probleme sa zubnim mesom.